Prvi projekt za 2026. smo već započeli. Društvo svake godine obilazi svoje nepokretne članove po cijeloj Županiji, susret i mali znak pažnje i podrška iz centrale dovoljni su za osmijeh, pa smo Antonia i ja krenuli iz Mokošice. Teta Višnja, Zoran i njihov mačak Živko bili su nam prvi. Dok smo pili kavu Višnja mi je priznala da joj je baš teško palo što je morala prestat pušit, jer ne može micati ruke. Nasmijali smo se, a nije smiješno. Druga lokacija bio nam je novi dom umir