Blog Društva: Bili smo u Neretvi

U subotu smo bili u Neretvi, čemu su se posebno radovale naša predsjednica Danica i Antonia čiji je to zavičaj. Spravili smo regale, par platnenih bursi za nove članove, malo promidžbenih materijala i krenuli ... Klada - naša prva lokacija i mjesto gdje nam se pridružila i Kristina, naša kolegica koja nam je produžena ruka Udruge po cijelom Neretvanskom kraju.

Prva članica koju smo posjetili bila je gospođa Katica. Nepokretna, u krevetu, razvukla je osmijeh kad nas je vidjela ... Bočica, vitamini, privjesak, sitnice za ljepši dan.

Novi član naše Udruge kojeg smo i prvi put upoznali 17-godišnji Dino, kao i svi teenageri zahvalio se na regalima i požurio na trening, nismo ga ni stigli pitat što trenira, ali da svima nam je bilo drago da je aktivan i da trenira pa što god.

Posjetili smo i gospođu Radu koja je također jedna od novijih članica Udruge iako je dugo već oboljela ... Kratko popričali, ponudili svaku pomoć koju naša Udruga može i uputili se do hotela Narona, koji je bio zadnje mjesto našeg obilaska Neretvana.

Naša članica Rada pozvala na kavu sve ostale manje ili više pokretne oboljele iz Neretvanskog kraja, neki su tek postali članovi, neki još nisu ... Spravila nam je i kolače, a kako nas je bio nas je fini broj, radost zbog susreta i druženja lako se množila. Svima smo poklonili regale, upisali smo neke nove članove, razmijenili informacije o komisijama, inkluzivnim dodacima, osobnim asistentima, lijekovima ....

Antonia je u ime Udruge održala i mali slatki govor, pa je dobila i pljesak.

Nakon što je preuzela svoju člansku iskaznicu Zrinka nam je predložila da bi trebali češće slična druženja organizirat, a mi smo odmah našoj Kristini dali zadatak, da malo pogura članove da se organiziraju i vide, bar jednom mjesečno. “Ovo mi je bio najbolji izlazak u dugo vremena” kazala je, a mi smo joj momentalno najavili sljedeće događaje koje Udruga organizira u Gradu, druženja i susreta će svakako biti.

Od ekipe smo se razišli u lijepoj energiji koju nam ni kiša koja nije prestajala padat nije umanjila.

Na putu do doma stali smo marendat u mog Ćaće u Ston, pričekali da smiri kiša i doma.

Sljedeći tjedan smo na Pelješcu.

Naše vožnje i pokloni za korisnike financirani su od Nacionalne zaklada za razvoj civilnog društva i Grada Dubrovnika, što pozdravljamo i zahvaljujemo na podršci.

Igor Mlinarić